BeHinD tHE sHadOW

28.03.2005., ponedjeljak

°*°...PRoLjeTna NoĆ°*°

Kasna je proljetna noć.Baš te tople noći sjedio je na svome balkonu. Niz snježnobijele metalne rešetke slijevale su se krupne kapi kiše. On...sjedio je na hladnom,vlažnom betonu. Znao je da će je noćas vidjeti. Ljuljao se u polaganome ritmu neke ljubavne pjesme koja je dolazila iz stana njegovih prvih susjeda. Kap,po kap,kiša je postajala sve jača,te močila njegovu dugu plavu kosu. Čekao je...Njene korake,zvuk njezinih tankih potpetica,njezinu smeđu kosu koja joj je poskakivala preko ramena... Nije trebao dugo čekati. Pojavila se u toj naizgled beskrajnoj kišnoj noći.No,nije bila sama. Netko...netko ju je držao za ruku.Čvrsto. Baš kao što ju je nekada držao on... Prolazila je točno ispod zgrade. Bez obzira na to što je živio na najvišem katu,on je prepoznao njezine korake. Njezin govor,njen veseli smijeh... Kap odskliže niz njegove obraze. Ovoga puta to nije bila kiša. Suza..Bolna,stvorila se niotkuda.S obraza je lagano kapnula na njegove snažne ruke. Ona...polako je nestajala s Nepoznatim... Još nekoliko sekundi je gledao u njihove siluete. Tada se začup tup udarac tijela o pod...

- 00:07 - K°o°m°e°n°t°i°r°a°j (1) - prINt - ??

27.03.2005., nedjelja

°*°...iz prve klupe°*°

Hodala je jedva čujnim koracima po mokrome tlu ulice,nešto ispod njezine kuće. Njezini koraci nježno su odzvanjali po tlu. Znala je da ju ionako nitko ne primjećuje. Kiša je sipila,a popodnevno nebo bilo je sivo,u skladu s njenim raspoloženjem. Zapravo,nije ni htjela doći kući.Ionako nema nikoga.Njezini roditelji su na poslu,a vratiti će se,kao i svakoga dana,tek oko sitnih večernjih sati,da bi se sutra ujutro opet vratili svojoj tvrtci. Lagano je otvorila svoj tamnoplavi kišobran te počela nešto sporijim tempom hodati prema dalekomu gradu. Svjetla grada obasjavala su joj lice,njene naočale,dugu crnu kosu,i njezine bisernoplave oči. S tužnim izrazom na licu,pristizala je sve bliže gradu. Putem je viđala najbolje prijateljice,zaljubljene parove,vesela društva...I samo se pitala zašto i ona ne može biti kao oni.Zašto ona nema svoje društvo..Zašto je u njezinoj školi svi izbjegavaju,i ono najvažnije-zašto i ona jednom ne može doživjeti iskricu ljubavi u svome srcu. Njezine misli prekinuo je snažan udarac...Netko je svojim kišobranom zahvatio njen,te je ona ostala bez ravnoteže i posrnula na mokro tlo. "O..op..oprosti!"-začuo se nježan glas iz pozadine. Netko joj je pružio ruku i pomogao joj da se ustane. A tada je vidjela najljepše crne oči.Sjajile su se pod prigušenom uličnom lampom."Nema veze"-prozborila je najljupkijim glasom."Jesi li dobro?"-upita ju tajanstveni dečko još ju držeći za ruku. "Mm,da,n..naravno"-promuca ona u tišini noći. "Onda dobro"-kaže on sa smješkom na licu.... Otišao je. Kao i sve dobre stvari u njenome životu,izgubio se u noći. Suza joj se obrušila preko lica kao najteži kamen s visokih planina. Nikada više nije došla kući. Nikada više neće vidjeti tajnovitog crnookog dječaka. U sutrašnjim novinama osvanuo je veliki naslov te osmrtnica s njezinom slikom. Još se nije doznalo pod kakvim se okolnostima dogodila nesreća. Njezini roditelji i dalje idu na večere s klijentima.Morali su zaista dobro odglumiti tugu pred svojim prijateljima da ih pridobiju. Tajnoviti crnooki dječak još danas razmišlja o njoj...Nije vidio članak u novinama. Razmišlja da se ponovo prošeće tom istom ulicom ne bi li ju susreo u tami.Kad bi samo znao...

- 17:18 - K°o°m°e°n°t°i°r°a°j (3) - prINt - ??

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

*********************

LinKS&sTuFF

glazba za blog
skriptarnica
Iskon forum (naj forum)